Politika novog kursa - placorocskor

politika »novoga kursa«

Ona odsada ide svojim putem. Povijest bilježi i kolonizaciju , te u prvom tisućljeću prije Krista. Braću Horvate je potukao Žigmund kod u Bosni 1394. U to su bili upućeni austro-ugarski grof docsity.

Potpisali su ju i. To je shvatio do koga su došli podaci o srbizaciji , diplomacije, uopće sve politike gdje se odlučivalo. Uloga Jugoslavije u formiranju Pokreta nesvrstanosti istaknuta je kada je za mjesto 1. Podrobniji članci o temama: i je izašla kao pobjednica u 1912.

politika »novoga kursa« - Velika Britanija Thomas Alva Edison Žarulja 19.

POLITIKA NOVOG KURSA POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Želite poboljšati svoje poslovanje? Tvrtka vam je u krizi ili pred zatvaranjem? Imate sve manje kupaca? Slaba je potražnja za vašim uslugama? Opada vam promet i dobit? Svakim danom imate sve manje posla? IZRADA WEB STRANICA ZA PODUZETNIKE Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neogranièeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge... POSLOVNE INFORMACIJE, SAVJETI I ANALIZE Potražite sve informacije o poslovanju u Hrvatskoj, pravne, porezne i druge savjete, informacije o internet oglašavanju i marketingu, rezultate istraživanja tržišta, poslovne analize, informacije o kreditima za poduzetnike, poticajima... PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI, BAZE PODATAKA Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovaèko zastupanje i posredovanje... U nastavku je sadržaj web stranice koja je izraðena prije dosta vremena. S obzirom na protek vremena, neke od informacija možda više nisu aktualne. Za aktualne i ažurirane informacije, posjetite naslovnu stranicu ovog web portala. WWW Poslovni Forum KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d. POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE POSLOVNI FORUM - BAZA PODATAKA HRVATSKOG GOSPODARSTVA - ADRESAR POSLOVNIH SUBJEKATA - IZRADA WEB STRANICA ZA PODUZEÆA I OBRTNIKE - WEB HOSTING - PREGLED NAJVAŽNIJIH ZAKONA - PREDSTAVLJANJE I POVEZIVANJE POSLOVNIH SUBJEKATA - IZRADA POSLOVNIH PLANOVA I INVESTICIJSKIH PROJEKATA - ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA - MARKETING - WEB DESIGN - ZAJMOVI - KREDITI - INFORMACIJE - TEÈAJNA LISTA - JAVNI NATJEÈAJI - PRAVO - PRAVNI SAVJETI - POREZI - EKONOMIJA - FINANCIJE - BANKARSTVO - POSLOVNI FORUM - PREGLED KORISNIH PRILOGA - PRETRAŽIVANJE BAZE PODATAKA - PREGLED PONUDE I POTRAŽNJE - ZASTUPANJE - TRGOVAÈKO POSREDOVANJE - KONZALTING - VIJESTI - INFORMACIJE - POSTANITE KORISNIK POSLOVNOG FORUMA - NAJBRŽI I NAJLAKŠI PUT DO SVIH INFORMACIJA - WEB WINDOWS HOSTING - IZRADA INTERNET STRANICA - KNJIGOVODSTVO - IZRADA INVESTICIJSKIH PROGRAMA - TURIZAM - INDUSTRIJA - TRGOVINA - POSLOVNI FORUM - BAZA PODATAKA POSLOVNIH SUBJEKATA - PRETRAŽIVANJE - PREGLED PONUDE I POTRAŽNJE - FINANCIRANJE NOVIH IDEJA - UVOZ - IZVOZ - TRGOVAÈKO PRAVO - UGOVORI - RAÈUNOVODSTVO - ADRESARI I POSLOVNI IMENICI - PREGLED PONUDE I POTRAŽNJE - PROVJERA BONITETA - KONZULTACIJE - MARKETING - PRIMJERI TRGOVAÈKIH UGOVORA - NACIONALNA KLASIFIKACIJA DJELATNOSTI - BAZA PODATAKA - FINANCIJE - PODUZETNIŠTVO - PONUDA I POTRAŽNJA PODUZEÆA - SAMOSTALNE DJELATNOSTI - KONCESIJE - VIJESTI - ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA - ANKETA - MAILING LISTA - POSEBNI PRILOZI - INFORMATIKA I POSLOVNE USLUGE - KONZALTING - PREGLED PONUDE PROIZVODA I USLUGA - KATALOG HRVATSKIH PROIZVODA - SVE INFORMACIJE NA DOHVAT RUKE POLITIKA NOVOG KURSA Krajem 90. Cjelokupna politièka koncepcija nastaje tek izmeðu 1903. Na temelju krize dualizma, nakon obnove Trojnog saveza i pojaèanog prodora Austrije i Njemaèke na Balkanu, rusko-japanskog rata i Ruske revolucije. Osnovni postulati su: formiranje samostalne jugoslavenske države kao daleki cilj, do kojeg æe se dolaziti postepeno, aktivnim iskorištavanjem krize Monarhije, suradnjom Hrvatske i Srbije, sporazumom s Madžarskom i Italijom, koje su takoðer ugrožene od njemaèkog Dranga. Hrvatska i Srbija podupiru Maðarsku u borbi protiv cara i Auatrije da bi postigli vlastiti cilj: rušenje maðaronskog režima u Hrvatskoj, saniranje oèajnih ekonomskih prilika i rješenje jeziènog pitanja, te krunu svih ciljeva- ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije. Karakter politike novog kursa odreðuje i privremeni položaj Rusije, koja je sprijeèena u angažiranju na Balkanu zbog rata s Japanom. Odluèujuæi je bio poraz Rusije, jer su dotada južnoslavenski narodi u njoj gledali zaštitnika. Nakon poraza, meðutim, shvaæaju da su upuæeni samo jedni na druge i to dovodi do njihove suradnje. Nositelji politike novog kursa postali su dalmatinski zastupnici: Ante Trumbiæ, Frano Supilo koji æe kasnije postati predsjednik Hrvatsko-srpske koalicije i glavni èovjek u hrvatskoj politici, Pero Èingrija, Jure Smodlaka i drugi. Meðutim postojao je problem oko pitanja austrijsko-maðarskog sukoba: koju stranu odabrati? Oni su svijesni èinjenice da Hrvatska ne može postiæi svoju samostalnost vlastitom snagom, osim možda revolucijom na koju nokako da se odluèe. S obzirom na to da na pomolu nema velikog rata koji bi olakšao nacionalno-revolucionarni pokret, predstavnici novog kursa prisiljeni su izabrati manje izmeðu dva zla, a to su u ovoj situaciji Maðari. Njemaèki Drang onemoguæava svaki korak prema nacionalnom osloboðenju Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja. Maðari, i sami ugroženi Drangom, preslabi su da bi se oduprli. Njima je potrebna pomoæ Hrvatske, kojoj u zamjenu moraju dopustiti ostvarenje nekih nacionalnih težnji. Osim toga, samostalna Madžarska, bez podrške Austrije, ne može postati tako opasna južnoslavenskim zemljama kao što to može Austrija potpomognuta Njemcima. RIJEÈKA I ZADARSKA REZOLUCIJA Nakon sastanka Trumbiæa s Ferencom Kossuthom u Pešti u lipnju 1905. Justhom u Rijeci u rujnu iste godine otvoren je put ka ptpisivanju sporazuma. U njoj hrvatski zastupnici podržavaju Madžarsku u borbi protiv Austrije i izražavaju nadu da æe se ukloniti meðusobni sukobi. Uvjet za suradnju je ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije i uvoðenje ustavnih sloboda u Hrvatsku odnosno rušenje maðaronskog režima. Put do suradnje hrvatske i srpske buržoazije je bio dug i težak, ali se ipak srpski zastupnici prikljuèuju politici novog kursa. Dokaz toga je Zadarska rezolucija, koja je donešena 14 dana nakon Rijeèke, 17. Oni u njoj izražavaju svoju spremnost da podupru Maðare uz iste uvjete koje navode Hrvati u Rijeèkoj rezoluciji. Srpske stranke æe se boriti za iste ciljeve kao i Hrvati ako Hrvati priznaju ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda. Zastupnici se sastaju 14. Uèvršæenje politike novog kursa je teže u Hrvatskoj nego u Dalmaciji. Nastoje u cijeloj zemlji potaknuti ljude na protest protiv rezolucije ali doživljavaju poraz, i ti najviše zbog Dalmacije, gdje je politika novog kursa vrlo popularna zbog svog protubeèkog stava te neprestano stjeèe sve više pristaša. HRVATSKO-SRPSKA KOALICIJA Nakon teških trzavica ipak dolazi do fromiranja koalicije, u nju ulaze stranke koje su prihvatile Rijeèku rezoluciju: Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka, Srpska radikalna stranka, Socijaldemokratska stranka i više politièara izvana stranaka. Koalicija je bila sredstvo provedbe politke navedene u rezoluciji, odnosno ona je stvorena kako bi postojao jedan jak blok koji bi mogao autoritativno pregovarati s madžarskom opozicijom i nastupati na izborima. U naknadnim izborima, potkraj lipnja, Supilo biva izabran za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru i otada nastupa i formalno kao prvak Hrvatsko-srpske koalicije. Kao prvak Koalicije, Supilo je vodio jedinu moguæu, dakle realnu politiku, èak i oportunistièku. Po njegovu je mišljenju koalicija morala voditi takvu politiku da bi se postigao krajnji cilj, tj. Iscrpljuje se u praktiènoj politici, zadovoljavajuæi se u malim zahtjevima na putu reformi i izbjegava sva pitanja koja bi mogla dovesti do sukoba s vladom Madžarske koalicije. Takva politika povod je napada na koaliciju i Supila. Politika Beèa nastoji oslabiti koaliciju u Dalmaciju, a na tome je radio Nikola Nardelli. Prvi ozbiljniji udar bio je zadan nakon nakon Svesokolskog leta kad je u Rijeci došlo do uliènih sukoba izmeðu sokola, koji su se preko Rijeke vraæali kuæi u Dalmaciju, i rijeèkih Talijana i Madžara. Iako su se sokoli samo branili, njemaèka, talijanska i madžarska štampa optužila je Hrvate za incidente te su u Italiji poèele antiaustrijske i antihrvatske demonstracije. To je osobito zabrinulo Supila, koji je bio vjerni pristaša sporazuma s Talijanima,ali je bio svjestan teškoæa oko tog sporazuma zbog Istre, koju su Talijani željeli za sebe, iako ona pripada Hrvatima. Ipak, nakon incidenta u Rijeci, Supilo,je reagirao vrlo oštro na optužbe da su Hrvati izazvali incident. Ukazao je kako su incient izazvali rijeèki Talijani i Madžari s namjerom da Hrvate svijetu predstave kao divljake i barbare. Upozoravao je na opasnost od Njemaca i pokušavao utjecati na Talijane objašnjavajuæi im da je Jadran siguran od njemaèih prodora dok su Hrvati i Talijani složni. Njegov je apel, meðutim, bio uzaludan i politika novog kursa je nakon rijeèkih demonstracija pretrpila jak udar. Sljedeæi udar je došao sa prvim zahtjevom koalicije — zahtjev za narodnom vladom, koju je dobila tek nakon duguh pregovora. Ista se prièa ponovila u jesen 1907. To je dovelo do velike svaðe hrvatskih i madžarskih zastupnika u kojoj su madžarski uskratili odreðena prava hrvatskim, što je dovelo do sloma Rijeèke rezolucije. Time su se hrvatsko-madžarski odnosi vratili na poèetnu toèku prije rezolucije. Usprkos protivljenju koalicije, zakon je bio izglasan u lipnju, dotadašnji ban Pejaèeviæ je dao ostavku, a za novog bana je izabran Sandor Rakodczay. Time je prestala vladavina Hrvatsko-srpske koalicije. Supilova oportuniszièka politika je pretrpjela poraz ali za njega je najvažnije da je od politike novog kursa ostala i dalje ostala èvrsta njene osnovna snaga, hrvatsko-srpska sloga. Nakon poraza, Supilo napušta svoju oportunistèku politiku i najavljuje borbu ne samo protiv uvoðenja madžarskog jezika u Hrvatskoj, nego i protiv madžarske prevlasti uopæe, te pokretanje pitanja hrvatsko-ugarskih državnopravnih odnosa. U suzbijanju kampanje Hrvatsko-srpske koalicije ugarska je vlada nastojala izazvati nesuglasice izmeðu Hrvata i Srba u koalicji s jedne strane, a s druge zastrašiti ih optužujuæi Hrvate da rade s Beèom i Italijom. Glavna liènost napada je Supilo, protiv kojeg se poèinju skupljati podaci kako bi ga se moglo optužiti za veleizdaju. Ugarska vlada pokušava primorati Srbe da napuste koaliciju. Pribiæeviæ odbija ponudu ugarske vlade, ali srpski radikali napuštaju koaliciju što opravdavaju neslaganjima sa Srpskom samostalnom strankom. Odnosi Srbije s Crnom Gorom i Bugarskom su bili napeti, i Pašiæ, predsjednik srpske vlade, nije htio pogoršati i odnose sa Austrijom i Madžarskom. Time je, po Supilovom mišljenju, bila naèeta hrvatsko-srpska sloga. Produžena je na deset godina. Kako produženje dolazi pred zajednièki sabor, koalicija, pod vodstvom Supila, organizira oštru opstrukciju koja izaziva svjetsku pažnju. U isto se vrijeme vladajuæi krugovi u Beèu i Pešti poèinju pripremati za aneksiju Bosne i Hercegovine. U te pripreme spada i onemoguæavanje ili barem oslabljenje otpora protivnika aneksije u Hrvatskoj. Prvi korak na tom putu je postavljanje za bana Pavla Raucha. On je imao zadatak uništiti Hrvatsko-srpsku koaliciju. Meðutim, na veljaèkim izborima u 1908. Koalicija je sad mogla, uz veæinu u Saboru, nastaviti borbu s još veæom žestinom. Ali, ban Rauch je odgodio saziv Sabora i poèeo vladati apsolutistièki pa Supilo nije mogao provesti svoje planove. U to vrijeme u austrijskoj štampi poèinje protusrpska kampanja u cilju da se razbije hrvatsko-srpska suradnja. Supilo raskrinkava ciljeve te kampanje i inzistira na slozi Hrvata i Srba. U atmosferi antisrpske kampanje 6. Nakon aneksije Supilo upozorava da je sad, više nego ikad, potrebno održati hrvatsko-srpsku suradnju. Osim toga napada trijalizam, smatrajuæi da on nije ostvariv, jer su protiv njega Madžari, a Njemcima ne bi bilo po volji jer bi ojaèao Slavene u Monarhiji. FRIEDJUNGOV PROCES U skledu s tim ban Rauch sve otvorenije priprema Veleizdajnièki proces. U Budimpešti izlazi brošura Ðorša Nastiæa Finale. Njegova je brošura temelj optužnice u Veleizdajnièkom procesu. U Hrvatskoj znaju tko je Ðorðe Nastiæ - agent austrijskih vojnih vlasti, koji je pod kronkom oficirskog službenika, kao agent dodijeljen austrijskom kapetanu Forneru u Sarajevu. Na politièkoj se pozornici pojavio kao krunski svjedok u procesu koji je režirala austrijska politika s ciljem da posije razdor izmeðu Srbije i Crne Gore. Na temelju njegovih prijava izraðuje se optužnica protiv veleizdajnika. Za pedeset i tri hapšenika državni odvjetnik traži kaznu smrti na vješalima. Još prije nego je zapoèeo proces protiv veleizdajnika, 25. Friedjunga, u kojem je žestoka napadnuta koalicija. Èitav niz sliènih èlanaka izlazi i u Reichpostu. Friedjunga upoznaje nas Wickham Steed sa svojim memoarima. U njima on navodi da je Friedjung rekao kako ima dokaze o Supilovoj korumpiranosri, odnosno dokaze da sa Srbijom suraðuje jer je zato plaæen. To je svjedoèanstvo zadalo Friedjungu smrtan udarac. Sud je zatražio od berlinske policije da potvrdi Markoviæevu izjavu — i berlinska ju je policija stvarno i potvrdila. Na procesu je još svjedoèio i profesor Masaryk èiji je govor bio optužba austrijske politike i diplomacije pred cijelim svijetom. On je i dokazao Nastiæevu ulogu u cijelom procesu. Nastupio je još i dr. Spalajkoviæ, koji je takoðer potvrdio da su dokumanti upereni proziv Supila krivotvorine. Cijeli je proces trajao sedam mjeseci, a prati ga je èitav svijet. To veæi je bio gubitak za Monarhiju kad su izgubili proces. Sjajna obrana bila je pod vodstvom dr. Ipak, pravi epilog proces je dobio poèetkom studenoga 1910. Tada je Supilo primio pismo od nekog Vasiæa, u kojem mu on priznaje da je on krivotvorio dokumente, i to u zgradi austro-ugarskog veleposlanstva u Beogradu. U to su bili upuæeni austro-ugarski grof Forgach i Frano Ferdinand. Vasiæa je, naime, u veljaèi 1909. Na taj je naèin napravljeno oko sto dokumenata od kojih su neki izmišljeni i u samom poslanstvu. Sam Vasiæ je trebao nastupiti kao svjedok u procesu, ali se prepao i pobjegao. Koalicija je još u ožujku podigla optužbu protiv Friedjunga i Fundera ali je sam proces održan tek u prosincu. Supilo je još za vrijeme procesa ponudio ostavku u Koaliciji, koja je službeno bila prihvaæena kad ju je on ponudio i po drugi put, 5. PAKT HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE I DR. To je bilo moguæe jedino ako na to pristane Koalicija. Novo vodstvo je pristalo i dobilo obeæanje da æe se Rauchov apsolutistièki režim zamijeniti ustavnom vladom. Uskoro nakon toga na èelo ugarske vlade došao je Khuen Hedervary, a za bana u Hrvatskoj imenovan je dr. Nikola Tomašiæ, koji je sklopio pakt s Koalicijom. Uvjeti pakta su: dr. Tomašiæ æe maknuti s vodeæih mjesta Rauchove ljude, umjesto njih æe doæi njegovi pristaše. Toj æe vladi Koalicija, kao saborska veæina, odobriti proraèun i dati povjerenje. Drugi uvjet sadrži proširenje izbornog zakona. Treæa obveza je provoðenje izbora na kojima æe se kandidirati Tomašiæevi pristaše. Èetvrti, i posljednji, uvjet bio je postavljanje srpskih stvari u Hrvatskoj u stanje u kojima su bile prije dolaska Raucha na vlast. Unatoè tome, koalicija je izgubila mnogo odlaskom Supila, koji je koalicji davao borbeni zamah, tim više što se on razoèaran njihovim ali i postupkom Srba odvojio od te politike i proglasio je dualistièkom i nagodbenjaèkom, a Koaliciju optužio da se odrekla svog programa. Tada se zainteresirao za socijalizam i radnièki pokret i našao podršku socijalista i omladine te on postaje intelektualnim voðom nove generacije omladine. Sam pakt izmeðu koalicije i Tomašiæa održao se samo par mjeseci. Nakon izbora u listopadu 1910. Tomašiæ je vjerovao da je time pokopao Koaliciju. Meðutim, na saborskom zasjedanju u prvim mjesecima 1911. Koalicija opet pokreæe pitanje pragmatike i zakljuèuje da neæe sudjelovati kod izbora nove delegacije za peštanski sabor, te to i provodi. U lipnju dolazi do raskola u delegaciji za peštanski sabor, osjeèka grupa koalicije, koja je ostala uz Tomašiæa, prelazi u opoziciju. Dolazi do progona dr. Hinkoviæa zbog njegovog sudjelovanja u veleizdajnièkom procesu. Za režim Slavka pl. Cuvaja moglo bi se reæi da je blaži od ostalih. On je u prvom redu birokrat, izvršitelj naloga i koncepcija Beèa i Pešte. Za razliku od Khuena, Raucha i Tomašiæa najmanje je provodio svoju osobnu politiku. Uvoðenjem komesarijata, ukidanjem slobode štampe i slobode sastajanja obnovljena su vremena Bachovg apsolutizma. Pobjede balkanskih Slavena izazvale su u Beèu zbunjenost, a u Pešti oprez. U Pešti je zakljuèeno da nešto treba poduzeti da se u unutrašnjoj politici Hrvatske suzbije privlaènost srpskih pobjeda na hrvatske mase. Zato žele likvidirati komesarijat. U predratnom stanju Beè je najveæi protivnik peštanske politike, ali unatoè tome dolazi do sklapanja aranžmana izmaðu Khuena i Koalicije. Tim se èinom praktièki pristupilo likvidaciji komesarijata. Prvih deset mjeseci 1913. Ivo barun Skrlecz sa zadatkom da pospješi likvidaciju komesarijata. No, na njega Stjepan Dojèiæ izvodi atentat tako da tek 17. Uvjet koalicije za sporazum je bio raspis novih izbora i ukid pragmatike. Izbori su raspisani za 16. Prosinca, a još 7. Izbori su donijeli veliku pobjedu Koalicije. Suradnja Koalicije i Pešte bila je potaknuta još jednim problemom: 31. To je bio glavni razlog Khuenove popustljivosti, ali i razlog kojeg koalicija nije dobro iskoristila. Koalicija je mogla tražiti i dobiti puno više na pregovorima sa grofom Tiszom. Osim toga Supilova opozicija odnosno nacionalistièka omladina nije imala nikakvu stranku ni grupu pa ljudi nisu imali za koga glasati. Koalicija je i u to vrijeme vodila politika malih kompromisa, politiku oportunizma na etape. To je bilo jedno od najvitalnijih pitanja hrvatske politike. Radi produžetka financijske nagodbe dolazi do opstrukcije drugih stranaka. Koalicija bezobzirno krši tu opstrukciju, bez osvrtanja na duh i oblike parlamentarizma. Kao vladajuæa stranka poèinje u Saboru primjenjivati trikove i metode primjerene samo madžarskom parlamrentarizma. To traje kroz cijelu 1914. Boravak u Pešti je pogubno djelovao na istaknute ljude u koaliciji, Tisza je fascinirao mnoge i to je dovelo do toga da su idejne parole postale fasada za primjenu sile. Kad je Tisza dolazio u Zagreb u sijeènju koalicija ga je u Saboru doèekala sa pljeskom. To je bio veliki minus za koaliciju, koja ionako mnogo gubi na ugledu. Javnost nije mnogo oduševljena ni s rješenjem pragmatike, dotad jedinim uspjehom koalicije, koji je uostalom i nepotpun jer se madžarski u praksi još uvijek koristio na željeznièkim stanicama. Na dnevni red dolazi i otvaranje novih madžarskih škola, protiv èega je koalicija nemoæna. Nakon toga je došao još jedan udar: peštanska vlada je spremila novi zakon po kojem bi sva prava na morskoj obali trebala pripasti ugarskom ministarstvu. Na to peštanska vlada uopæe nije bila ovlaštena niti je imala ikakvog prava, ali još prija nego što se znao tekst zakonske osnove, koalicija je branila osnovu. To je izazvalo veliko ogorèenje i revolt, osobito kod omladine. Koalicija je istupila protiv omladine te je 25. Redarstvo je tvrdilo da je htio izvršiti atentat na bana. To, pak, nije bilo dokazano. Istup Koalicije protiv omladine imao je jak utjecaj na omladinu. Ona odsada ide svojim putem. Što se tièe, pak, tièe Koalicije ona je svojom politièkom evolucijom veæ u prvoj plovici 1914. Niti jedan dio Hrvatske ne odobrava politiku Koalicije. Ona je ipak djelovala do kraja Prvog svjetskog rata kada se pridružila Narodnom vijeæu SHS.

Zbog rata brodovi mijenjaju rute - Al Jazeera Balkans
Radi produžetka financijske nagodbe dolazi do opstrukcije drugih stranaka. Osnovni postulati su: formiranje samostalne jugoslavenske države kao daleki cilj, do kojeg će se dolaziti postepeno, aktivnim iskorištavanjem krize Monarhije, suradnjom Hrvatske i Srbije, sporazumom s Madžarskom i Italijom, koje su također ugrožene od njemačkog Dranga. Vrhunac politike '' novoga kursa '' bilo je okupljanje hrvatskih političkih opcija Rijeci, te potpisivanje Riječke rezolucije. Međutim, srpska je kasnije višestruko povećala broj svojih žrtava, a o onim partizanskim i četničkim bilo je zabranjeno do 1990. Svojoj državi sjedinio je između Drave, Save i Kupe koja će se kasnije nazvati Slavonijom, tj. Vrhunac politike '' novoga kursa '' bilo je okupljanje hrvatskih političkih opcija Rijeci, te potpisivanje Riječke rezolucije. Ipak, pravi epilog proces je dobio početkom studenoga 1910. Među knezovima ističu se 845.